Dok razmišljamo o tome kako će virtualno utjecati na promjene i shvaćanja stvarnog, te samo pretpostavljamo kako će cyber svijet redefinirati pogled na arhitekturu i urbani prostor sutrašnjice, odgovore na neka otvorena pitanja koji se odnose na preklapanja cyber i stvarnog svijeta već danas nam daju radovi umjetnika Jon Rafmana. Umjetnost ovog mladog Kanađanina, novog flanera cyber prostora, čiji sam rad prikazao kroz zbirku fotografija iz opusa “The Nine Eyes of Google Street View”, jasno prikazuju potpunu ovisnost ovih, za neke još uvijek razdvojenih, ali veoma opipljivih i snažno prisutnih prostora. U novom projektu i seriji izložbi iz 2015. godine, “You Are Standing in an Open Field” Jon Rafman oslikava i precizno prikazuje utjecaje, te ovisnost stvarnog i virtualnog u suvremenom kontekstu.
“You Are Standing in an Open Field” nudi jasnu vizualnu metaforu, upečatljivu, nepatvorenu sliku sveprisutnog odnosa virtualnog eskapizma i fizičke komocije pojedinca, duboko uronjenog u suvremeno konzumerističko društvo. Velike prostorne instalacije plastično prikazuju Rafmanovu sliku čovjekove ovisnosti, sluganstvo potrošačkim rekvizitima te potpunu inertnost pojedinca uronjenog u nepregledne slojeve cyber prostora. Hrpe smeća, gomile bespotrebnih predmeta, rekvizita, otpadaka hrane i pića skupljeni su u gadljivim gomilama, nalik hrpama podataka koji se pretražuju, pregledavaju i konzumiraju u virtualnom prostoru društvenih mreža.
Kroz velike fotografske otiske, printeve velikih dimenzija, Rafmanova jukstapozicija pretrpanih kompjuterskih tipkovnica s romantiziranim krajobrazom rađa na prvi pogled iznenađujući, pomalo nevjerojatan, ali silno skladan odnos. Zavisno od umjetnikove zamisli svaka slika sadrži specifičan “tematski” izričaj, jasnu i upečatljivu sliku prenesenu putem jasne i precizno prikazane osobnosti vlasnika tipkovnice. Zavisno od tako postavljenih parametara slike progovaraju o predvidivom glamouru skupih namirnica, smradu opušaka, bojama i uzorcima jeftine šminke ili energetskim preparatima i pićima na zaslonu računala, prislonjenih i uronjenih u slike Hudson River Škole.
Ove prepoznatljive i svima znane slike krajolika iz razdoblja romantizma, prepoznatljive i svjetski poznate škole koja je inspiraciju crpila u krajolicima Amerike, romantičnim prikazima ruina antičkih gradova, oluja, kanjona rijeka i morskih pučina, stapaju se s otpadom suvremenog društva. Obrat kojeg Rafmanove slike jasno prikazuju potvrđen je i zauvijek učvršćen tretmanom završne obloge svakog od otiska, koji je premazan i poprskan prozirnom smolom. U jednom trenu ovaj gadljivi premaz podsjeća na ejakulat ili ljepljivu glazuru prosute sode, ljigavi otisak preslatkog soka, kreme, pomade, dresinga za salatu i sendviče. Romantična slika iz podsvijesti i povijesti spojena s junk rekvizitima zauvijek je spojena u novu sliku.
Ovaj veoma tjelesan i eksplicitan osjećaj zbunjenosti, te otvorenog gađenja funkcionira u oba slučaja kao brutalna materijalnost, koja jasno i eksplicitno blokira pristup uzvišenom, spriječava bilo kakav dodatni moralizirajući stav naspram nusproizvoda koji smo zapravo pronašli u Rafmanovom djelu. Potraga za transcendencijom kod Rafmana je implicitna, on brutalno pljačka, krade i otima sve predmete oko sebe. Stvara svoja sučelja i svjetove, bez trunke primisli da bi ih oplemenio, dapače on ih gomila, slaže i sukobljava s romantičnim prizorima iz davno prošlog, ali u glavama većine ljudi sanjanom vremenu 19-og stoljeća.
Osim izrade i izlaganja svojih slika, Jon Rafman u galerijama izlaže i svoje kućanske aparate, uređaje, dizajnirani namještaj, objekte za uživanje, stvarnu i svakodnevnu upotrebu cyber prostora. Ovaj dizajnirani namještaj, zavisno je li se galerija nalazi u Švedskoj ili Americi, prilagođava Ikea izgledu ili hipster-functional, at-hoc, uradi sam namještaju, koji progovara o mjestu korisniku i stilu specifičnog mjesta ili društvenog okruženja kojem pripada. Namještaj i aparati dio su prostora i okruženja jasno determiniranog i podređenom virtualnom, second-life okruženju oblikovanog novim konsenzusima i stilovima preuzetih i moderiranih novim sučeljima cyber društvenosti.
Uz fokusiranju na predmete, vijesti i izazove uredno posložene i izložene na internetu, koje su u većini slučajeva bijeg od fizičke stvarnosti i stvarnog društvenog svijeta, Rafman oslikava sva lica i oblike svijeta kojeg digitalna tehnologija donosi. On prezentira i tumači njihova značenja, te moderira stanja i osjećaje koje prosječnom korisniku jako puno znače i trebaju. Rafman svojim radovima prikazuje, tumači i svima jasno objašnjava tezu koju često navodi :”Što je više objekt ili vijest u cyber prostoru marginalna, što je više prolazna kultura koju definira i predstavlja, što je više objekt prolazan, više se zapravo može odražavati i otkrivati kultura cjeline koju jasno i eksplicitno predstavlja.”
Ovim radovima postaje svima jasno i očigledno da elementi suvremenog konteksta, te njihova kultura i prostor, koliko god oni besmisleno, gadljivo ili efemerno izgledali, postaju novo sredstvo i alat za projektiranje i upravljanje sustavima, novi medij i materijal za rad. Gradbeni element za arhitekturu nakon oblika.
