Za gumb se hvatamo, dugme se pritišće, prekidači se guraju, sklopke se pomiču preciznim pritiskom prsta, dlana ili ruke. Ekrani se gledaju, diraju, miluju i lagano maze vrhovima prstiju. Prekidači su plastični, drveni, gumeni, keramički ili metalni. Ekrani su glatki, sastavljeni od stakla, plastike, aluminija i punjeni ioniziranim plinovima, tin-oksidima i tekućim kristalima. Razlika u obliku i materijalu te jednostavnost u načinu korištenja tumači nam razloge zašto su ekrani zamijenili prekidače, eliminirali gumbe, transformirali uređaje i aparate te zauvijek promijenili uvijete rada i arhitekturu globalnog svijeta.
Gumbi, tasteri, prekidači obično su stajali na kontrolnim pločama, bili dio namještaja, uklopljeni u zidove, konzole ili prostrane tastature. Različita dugmad stoljećima je bila sastavni dio uređaja, karakterizirali su izgled aparata i strojeva, davali prepoznatljivu prostornu karakteristiku postrojenjima te jasno oblikovali kontrolne sobe velikih tvornica, centrala ili energana. Zavisno od namjene i funkcije kojoj bi služili gumbi i sklopke uvjetovali su njihovu veličinu, izgled, materijale i boje. Bijeli gumbi, obični gumbi, sivi, crni gumbi… spremno su čekali da ih pritišćemo. Crveni gumbi prethodno su nas upozoravali, neki su gumbi svijetlili, neki treperili, neki su se koristili samo i isključivo u krajnjoj nuždi.
Ekrani su zamijenili gumbe te tako zauvijek promijenili oblike, načine korištenja i tjelesne rutine u upotrebi radnih pomagala, infrastrukturnih sustava i energetskih postrojenja. Ekrani i njihovo digitalno okruženje zauvijek su promijenili oblike uredskih prostorija, računalnih centara, potaknuli izumiranje glomaznih kontrolnih prostorija, masivnih konzola, stalaka, nosača, platformi. Ekrani su transformirali izglede kućanskih aparata, u potpunosti izmijenili interijere casina, burzi, banaka, radio postaja, tv studija i automobila, izbrisali razlike između dijelova kuće, kafića, hotela ili ureda.
Kada su ekrani zamijenili gumbe, nestala je potreba za vještinom, specifičnom tehnikom koji spaja, prespaja sklopke, pritišće, pomiče, gura gumbe, vadi, spušta razne tastere. Transformirani su uvjeti rada, promijenjeni procesi, rutine i usvojena nova znanja potrebna za korištenje ekrana. Od kada dugmad više nije potrebna da pritiskom označi neku aktivnost ili proces, nestao je i fizički osjećaj koji jasno daje znak za prijelaz iz stanja rada u stanja mirovanja. Fizičke navike, vještine i rutine potrebne u korištenju sklopki, beskorisne su za korištenje ekrana. Vrsta, količina i broj pokreta, prostorne karakteristike, ergonomija uređaja prilagođena analognom dugmetu različita je od ergonomije digitalnog ekrana.
Nestankom dugmeta, gumbi i sklopki određene aktivnosti, radnje i proizvodnje nisu više definirani prepoznatljivim linearnim procesom, nestala je ukrižena konfiguracija gumba, izgubljena je prepoznatljiva hijerarhija veličina, boja ili signalno upozorenje koje je preko gumba dolazilo. Nestankom gumba izgubljena je klasična procesna i prostorna hijerarhije, nastali su autoriteti smjera i pravci korištenja. Gore, dolje, lijevo i desno zamijenjeno je rizomatski otvorenim, promjenjivim i uvijek mogućim novim stanjem. Zauvijek je nastao jasan fizički raspored i prostorni autoritete sobe, konzole ili aparata koja upravlja otvorenim procesima.
Gubitkom gumba i uvođenjem ekrana u masovnu upotrebu omogućeno je upravljanje sustavima iz daljine. Upravljanje i kontrola ne podrazumijeva više direktan fizički i vizualni kontakt sa sredinom kojom upravljamo. Za razliku od gumba i dugmeta, digitalnim ekranom relativizira se pojam mjesta, raspored funkcija, smještaj i pozicija naredbi, a upravljanje sustavom, te kreiranje specifičnog stanja nije više direktno povezano s aparatima koji ga neposredno materijaliziraju. Ekrani su zauvijek prekinuli vezu između organizacije i mjesta, razbili su klasični odnos upravljanja događaja, zamaglili su odnose fizičke prisutnosti i konkretnog djelovanja.
Oblik gumba, njegovo pomicanje, dizanje, spuštanje, poniranje u dubinu konzole zamijenjeno je komandom na prozirnom, glatkom, reflektirajućem ekranu. Translatiranje gumba, zamijenjeno je polariziranjem zaslona, stiskanje tastera zamijenjeno je kontinuiranom promjenom naboja na površni ekrana. Za pokretanje sustava gumbi nekada je bila potrebna specifična obuka, ponekad zaštitna odjeća, higijenska oprema, pripadajuće naočale, pregače ili rukavice. Za razliku od gumba, ekran ne možemo pokretati u rukavicama. On prepoznaje isključivo i samo naše gole, otvorene prste.
Za korištenje ekrana nije potrebno prethodno upoznavanje sustava. Svaki je ekran predvidivo isti. Igra, rad, pisanje, nadzor, ratno djelovanje i površno surfanje podrazumijeva slične vještine i tjelesne navike. Ekrane za razliku od gumbi i dugmeta možemo pokretati pogledom. Konkretna namjera i otvorena akcija ne podrazumijeva više fizičko pokretanje. Pokret, gesta ili aktivnost nisu više povezani s konkretnim događajem. Ekrani su danas dijelom naših vizira, naočala proširene stvarnosti, dijelom zjenice oka koja prati naše misli. Sama pomisao dovoljna je da se radnja pokrene. Bez dodira, bez gumba, bez “klika” koji je označavao početak ili kraj, sve se kontinuirano odvija, stalno počinje i zauvijek prestaje.
