Prošlo je više od pola stoljeća od kada je američka kompanija Harris Industries započela s proizvodnjom naljepnica i plastičnih traka koje upozoravaju na različite opasnosti. Od traka za obilježavanje mjesta nesreće, zatim markiranja područja zaštite na radu pa sve do znakova upozorenja od opasnosti visine, buke, opasnih materijala ili visokog napona, Harris Industries oblijepio je ubrzo čitavu zemlju. U proizvodnji traka slijedili su stare, svima poznate federalne standarde o signalnoj upotrebi boja. Crvena boja je tako upotrebljavana za opću demarkaciju, signalizaciju požarnih zona, označavanja opće opasnosti, sve do nužnog zaustavljanja, dok je žuta služila za signalizaciju opasnosti od pada, loma, sudara ili zarobljenosti u uskom prostoru.
Godinama su se prostori tvornica, skladišta, kotlovnica i energana označavale signalnim, upozoravajućim znakovima za opasnost. Osim što su boje bile standard, one su postale i simbol industrije, tvornica i prostora najmjenjenih radnicima, skladištarima i zaposlenicima u industriji zapaljivih tvari i eksploziva. Krizom industrija, gubljenjem tvorničke proizvodnje te paralelnim razvojem alternativne kulture kroz Punk scenu sredinom 70-ih godina dvadesetoga stoljeća u Britaniji se otvara mogućnost za drugačije tumačenje, korištenje i re-upotrebu postojećih industrijskih resursa. Napuštene tvornice, skladišta na priferiji grada postaju poligoni za eksperiment. Prostor za testiranje novih pravila, usvajanje drugačijih estetskih konsenzusa, stvaranje trendova i kreaciju novog modnog, dizajnerskog ili glazbenog izričaja.
Najbolja ilustracija ove neočekivane promjene u shvaćanju i primjeni industrijskog nasljeđa najjasnije se pokazuje na slučaju manchesterskog kluba Hacienda. Članovi danas kultnog sastava Joy Division za omote svojih ploča i plakata angažiraju dizajnera Petera Sevillea koji postaje njihov trajni suradnik i umjetnički konzultant. Nakon raspada grupe i smrti njihovog pjevača Iana Curtisa, ostatak članova odlučuje pokrenuti novi interdisciplinarni projekt. Projekt se sastojao u pokretanju glazbenog sastava pod nazivom New Order, u osnivanju vlastite nezavisne diskografske kuće Factory Records te izgradnji prepoznatljivog mjesta susreta, prostora zabave i razmjene kulturne energije dolazećeg “rave” i “acid house” stila utjelovljenog u klubu Hacienda.
U staroj ciglenoj tvornici nautičke opreme, u industrijskom dijelu Manchestera, članovi New Ordera i Peter Seville pronalaze idealan prostor za smještaj nove kompanije i kluba. Za pomoć u organizaciji prostora i arhitektonskoj interpretaciji zatečenog tvorničkog kompleksa angažiraju arhitekta Ben Kellya, s kojim počinju projekt i izvedbu novoga kluba FAC 51. U jednom trenu shvaćaju da se zatečena konstrukcija čeličnih stupova predstavlja prepreku u vizualnoj komunikaciji između pozornice, podija za ples i prostora publike, te da ih bez demontaže građevine nije moguće ukloniti. Odlučuju se za jednostavno grafičko i sigurnosno rješenje, te u zoni pogleda, u prostoru mogućeg sudara posjetioca kluba i stupova konstrukcije postavljaju dijagonalnu signalizaciju za opasnost. Prvi stup bojaju u kombinaciji žute i crne boje, drugi u crvenu i crnu, a treći u crno-bijelu kombinaciju.
U ovoj jednostavnoj, pragmatičnoj i silno funkcionalnoj odluci začet je cijeli vizualni identitet, zaštitni znak i danas globalno poznati identitet kluba Hacienda. Ubrzo nakon otvaranja kluba mjesto postaje rasadnik ideja, prostor razmjene energija, ideja i događanja za koje Peter Seville počinje izrađivati plakate, pozivnice i flyere. Žuto crne crte, prugasta trake i znak tvornice koja se dimi, postaju zaštitni znak diskografske kuće Factory Records, omotnica ploča New Ordera, a sam klub Hacienda nazvan je prema situacionističkom protestnom tekstu „Haçienda (španjolski prostori kolektivnog rada) mora biti izgrađena“, samo je afirmirala njezinu gotovo mitsku famu, dok New Order kao matični sastav vlasnika kluba i agencije putuje svijetom, svira i prenosi energiju dolazeće Manchesterske scene.
Dizajnirajući omote ploča, postere, pozivnice, plakate i marketinški materijal za brojne muzičke skupine pa tako i za OMD – Orchestral Manoeuvres in the Dark, Seville eksplicitno preuzima jednostavni linijski, industrijski šarm i kultno nasljeđe industrijske baštine, tvornički izgled Haciende. Ove su jarke signalne pruge uskoro postale dizajnersko opće mjesto miljama udaljeno od njihove izvorne pragmatične funkcije, a Seville ih je počeo lijepiti na sve od vinilnih covera i glazbenih antologija do, konačno, autorske kolekcije staklenih boca. Peter Seville ubrzo postaje traženi dizajner, gostuje predavajući na brojnim fakultetima arhitekture i dizajna te započinje suradnju s poznatim modnim dizajnerom Yohji Yamamotom i Adidasom sa kojima izrađuje nove Hacienda tenisice.
Žute Hacienda trake, crno crvene kombinacije, crno bijele pruge prerastaju ulogu tvorničke signalizacije i postaju prepoznatljiv znak. Danas svima znani dizajner Raf Simons ne skriva snažan utjecaj Petera Sevillea i njegovih uradaka koje u početku svoje karijera preuzima i pretvara u prugaste motive za kolekciju Fred Perrya. Pruge ubrzo postaju traženi motiv, planetarno prepoznatljiv znak. Generacije mladih dizajnera i arhitekata uzimaju Petera Sevilla za svojeg nastavnika i mentora te uče na njegovim iskustvima i kreativnom radu. Jedan od takvih studenata je mladi Afroamerikanac Virgil Abloh koji studira arhitekturu na Illinois Institute of Technology-IIT u Chicagu. Nakon diplome mladi Virgil ulazi u svijet mode i dizajna, kroz Fendi stupa u kontakt s globalnim influencerom Kanye Westom, te postaje kreativni direktor njegove agencije Donda.
Nakon kratkog životnog vijeka njegove prve kompanije Pyrex Vision koju nije zamislio kao komercijalni pothvat, nego kao kreativni eksperiment, Abloh 2013. osniva ekstremno uspješni Off-White, modnu Instagram senzaciju koja je od svojih početaka eksplicitno priznavala svoju neraskidivu svezu s kapricima popularne kulture. Budući da se Abloh nikada nije libio ukazivati na originale koje marljivo semplira, estetika Off-Whitea već se godinama obilato nadovezuje na Sevilleove temelje. Izlozi Off-Whiteovih luksuznih prodavaonica u središtima europskih metropola tako su oblijepljeni prugastim sigurnosnim trakama, a Haciendin kultni uzorak, trake, pruge i znakovi Hacinedinih sigurnosnih znakova svugdje se lijepe. Od torbi i potplata tenisica do rukava jakni, kapa i hlača.
Konačna transpozicija industrijske signalizacije i Haciendinog prostora u globalno komarcijalni projekt dogodila se reinkarnacijom dijela Manchesterskog kluba u prostor boutiqua u centru Miamia. DJ pult Virgila Abloha izveden je kao pozornica Haciende, a dijelovi kultnog kluba, agencije i caffe bara Factory Recordsa, u suradnji sa arhitektom Ben Kellyem prikazani su kao ruševine. Crte i trake, znakovi i signalizacija koja upozorava, skreće pažnju na opasna mjesta, signalizira na oprez, prešla je u prostor umjetnosti, masovne kulture i modne kreativnosti. Postala je simbol, proizvod, produkt masovne potražnje i globalne potrošnje. Simbol koji se iz prostora rada i proizvodnje transponirao u znak kluba. Znak koji je vremenom postao brand, a “brand”, svidjelo se to nekom ili ne, ponovo postao prostor rada, u ovom slučaju platforma modne proizvodnje.
Objava Od Znaka Za Opasnost Do Modnog Znaka pojavila se prvi puta na Idis Turato.