Tragove u prostoru ostavljamo svakodnevno. Neke tragove gotovo da i ne primjećujemo, a nekima se potpuno neočekivano divimo. Tragove u prostoru bilježimo, a neke brišemo. Tragove ponekad ostavljamo, a da toga nismo niti svijesni. Neke od tragova u prostoru shvaćamo naknadno, posredno ili intuitivno, često s distancom vremenskog odmaka i izvan konteksta njihove izvorne namjere. Tragovi u prostoru, neovisno kome ili čemu pripadaju, često služe jasnim i pragmatičnim razlozima. Tragovi izvedeni jednostavnim, svima dostupnim i logično primjenjivim alatima te svima razumljivim materijalima vode nas kroz prostor, navode, jasno tumače događaje, mjesta i krajolike.
Oblici znakova i tragova u prostoru, te njihova tumačenja istrgnuta iz konteksta osnovne namjene, često mogu biti inspirativni početak za neka nova razmišljanja i kreativno navoditi na nove zaključake. Različiti pogledi na neko mjesto, drugačija perspektiva ili očište, često izazivaju iznenađenja, prvenstveno u kontekstu drugačije spoznaje konkretnog fenomena. Takav primjer, neočekivani sklop simbola i građevine, specifičnih mjesta osmišljenih i odabranih zbog akcije letenja i racionalnog snalaženja u prostoru, predstavljaju gigantske betonske strelice položene u krajoliku Sjedinjenih Američkih Država.
Dvadesetih godina prošlog stoljeća letenje avionima, putovanje, navođenje i navigacija nisu poznavali radio vezu i radare. Orijentacija u prostoru, biranje ruta i smjera putovanja, oslanjali su se isključivo na vizualni kontakt pilota s karakterističnim i prepoznatljivim elementima krajolika. Sjedeći u otvorenoj kabini, leteći brzo i osvrćući se uokolo, pilot je često gubio orijentaciju, skretao s rute putovanja, a noćno je letenje i navigacija u slabijim uvjetima vidljivosti bila praktično nemoguća.
Promjenu u načinu i upotrebi noćnog letenja, te potpuno drugačiji pogled na navigaciju prvih poštanskih aviona, ostvaren je nakon jednog eksperimentalnog leta iz 1921. godine. Pilot Jack Knight izveo je noćni let iz Chicaga do Nebraske, vođen isključivo zapaljenim krijesovima i logorskim vatrama izvedenim od strane djelatnika poštanskih ureda i lokalnih poljoprivrednika na području koje je nadlijetao. Uvidjevši da se ovom jednostavnom svijetlećom matricom može kvalitetno i precizno letjeti i u mraku, novi sustav svjetionika instaliran je uz transkontinentalnu rutu poštanske Air-Mail, staze koja je povezivala New York i San Francisco.
Tada je osmišljen i precizno isprojektiran prostorni sustav svjetlećeg navođenja kroz krajolik Amerike nazvan je Beacon Program. Beacon Towers bili su sustavi jednostavno izvedenih tornjeva-svjetionika koji su u svojoj bazi sadržavali veliku strelicu i kućicu-spremnik s plinom kao pogonskog goriva rasvjetnih tijela svjetionika. Visoki čelični tornjevi postavljeni su u pravilnim intervalima od 5 kilometara, a svaki je od punktova sadržavao rotirajuće svjetiljke koje su bile vidljive u krugu od 40-ak kilometara. Kako bi se poboljšala dnevna plovidba, većina je Beacon tornjeva izgrađena na vrhu velikih betonskih strelica, koje su ukazivale na smjer sljedećeg svjetionika. Ovaj sustav strelica /svjetionika bojanih jarko žutom ili crvenom bojom brzo je rastao potaknut novim zakonom, Air Mail Actom iz 1925. godine kojim je izričito zahtijevano da se usluge zračne pošte događaju na preciznim rutama, s točno određenim terminima letenja. Američki krajolik u samo nekoliko godina postao je premrežen sustavom betonskih strelica i čeličnih tornjeva.
Ovakav jasan, pragmatičan i veoma učinkovit sustav navođenja rezultirao je izradom specifičnih karata. Nacrti i prikazi američkog teritorija su u sklopu novih karata sadržavali slike prirodnih, urbanih i infrastrukturnih specifičnosti krajolika. Nastaju brojne karte, mape i preglednici američkog teritorija viđenih drugačijom perspektivom, prezentiranih i iscrtanih drugačijim pogledom. Stvaraju se nove slike u oku aviona brze pošte, koji leti precizno navođen betonskim strelicama.
Tijekom 1926. godine američki zakon o zračnom prometu i gospodarstvu predao je nadležnost nad zrakoplovstvom, pa tako i poštanskim zračnim prometom Ministarstvu trgovine. Cilj savezne vlade je bio da pomogne razvoj zrakoplovne industrije, te jasno doprinese njezinom tehnološkom poboljšanju standardizaciji i sigurnosti. Ministarstvo trgovine u početku nastavlja širenje matrice letova i broja zrakoplova koji prenašaju poštu i vrijednije pošiljke sve do 1930. godine, kada se započinje s intenzivnim razvojem sustava navigacije i radio tehnologije.
Avio Beacon Program zaključen je tijekom 1933. godine, kada su nove tehnologije, napredak radio veza i visoki troškovi rada doveli u pitanje potrebu za ovakovim navođenjem aviona. Većina konstrukcija, farova i čeličnih kućica sa spremnikom plina izvodila su se u ograničenim kapacitetima sve do 1940.godine. Tijekom Drugog svjetskog rata većina su demontirana te su njihovi čelični dijelovi i tornjevi reciklirani za čelik oružja velikog sukoba. Danas nalazimo napuštene betonske strelice kao čudnovate tragove u bespućima američkog krajolika. Poput specifične land-art intervencije, nalik otiscima i ostacima neke davno izumrle civilizacije, istrgnuti iz konteksta vremena i svoje primarne uloge, služe i dalje, ako ništa drugo, barem zbunjuju suvremene poglede Google Generacije.
