Arhitektura, osim što stvara i nudi prostor jasnoga sadržaja, često iznenadi nepredvidivošću adsorpcije različitih programa i neplaniranih događanja. Arhitektura kroz projekt ne može predvidjeti sve svoje prostorne mogućnosti niti dati jasan odgovor na sve potencijalne aktivnosti. Arhitektura može samo definirati okvir, stvoriti platformu za različite interpretacije njezinih prostornih resursa. S druge strane vizualni repertoar arhitekture lako postaje podloga za programiranje scenarija različitih događanja. Arhitektura u tom slučaju postaje pozornica za narativ i priču novog autora, prostor nove kreacije specifičnog i drugačijeg rakursa.
Ovih je dana na našem projektu mosta “Vrata Jadrana” iz davne 1999. godine urađen i objavljen zanimljiv video spot. Mladi snimatelj Mateo Jurčić realizirao je zanimljiv i veoma nadahnut kratki film koji koristi prepoznatljivi jajoliki kadar pješačkog mosta na riječkoj zaobilaznici. Pogled na Kvarnerski zaljev postaje okvir za freestyle dance, prostor za akciju i ritam scena skupine hip-hop plesača iz Rijeke. U trenutku most postaje scena, prelazak preko autoceste prelazi u ples, ritam arhitekture stvara okvir za događaj, konstrukcija mutira u mizanscenu predstave, most kao pozornica rasplesanog i slobodnog života. Freestyle dance za freestyle arhitekturu.