Secret Power

Kada se u jednom projektu sretnu i spoje motivi renesansne Biblioteke Nazionale Marciane arhitekta Jacopa Sansovina, ulazno-kontrolni hal aerodroma Marco Polo u Veneziji te umjetnički izričaj i dizajn američke nacionalne sigurnosne agencije – NSA, s njihovim dizajnerom David Darchicourtom, dobijemo site specific instalaciju, umjetnički rad novozelandskog umjetnika Simona Dennyja, “Secret Power”.

Za svoj projekt Simon Denny odabire dvije na prvi pogled oprečne, ali silno simbolične građevine. “Secret Power” gradi unutar jasne arhitekture renesansne knjižnice i aerodroma. Kroz tjelesno direktan osjećaj boravljenja i prolaženja ponuđenim prostorima, umjetnik prenosi snagu servirane informacije te pokazuje njezinu univerzalnu, vanvremensku moć manipulacije i kontrole. Prostori i specifično projektirani postav biblioteke i aerodroma služe mu da bi posjetitelji spoznali uvijek zamršenu, ali dostupnu istinu o svijetu te uočili elemente reprezentacije i komunikacije ideja, tajni, kontrole i nadzora koje takvi prostori sadrže i donose od vremena renesansne do danas.

Sve je započelo tijekom 2013. godine, prvim javnim prikazivanjem tajnih dokumenata koji dokazuju naglašenu ulogu Novog Zelanda u obavještajnom radu s Američkom nadzornom službom NSA, kao djelom velike Five Eyes Alliance, koju uz ove zemlje čine Kanada, Velika Britanija i Australija. Podaci i slikoviti dijagrami, brižljivo dizajnirani materijali, izašli su na svjetlo dana objavljivanjem power-point prezentacije Edwarda Snowdena. Od tada, u javnom, otvorenom i svima dostupnom mediju, slajdovi power-point prezentacije predstavljaju jasan dijagram praćenja i kontrole ljudi.

U knjižnici Marciani umjetnik instalira svoju server sobu, postavlja opremu s kompjuterskim poslužiteljima, stalcima i policama prepunim tajnih podataka. Osim za držanje i pohranu računalne opreme i podataka, poslužiteljski stalci, rack-ovi i police radnih stanica u ovom projektu postaju bogate izložbene vitrine. Poput starih venezianskih izložbenih ormara, aluminijske police prikazuju studiju NSA slučaja koja se sastoji od skulptura, maketa i grafika temeljenih na radu bivšeg NSA dizajnera i kreativnog direktora obrade podataka i tajnih izvora Davida Darchicourta.

U Dennyevom projektu Snowdenova slide arhiva prikazuje i upućuje na veze i sugestivnost NSA ikonografije i dizajnerskog tretmana podataka prezentiranih kroz nove oblike, estetiku i princip suvremenog oblikovanja tajnog materijala. Grafika, logotipovi, izgled i logika korištenih fraza i slika čine se kao da otkrivaju nepoznatu kulturu NSA agencije. Specifičan jezik i subkulturni motivi koji su izvučeni iz fantazije, pop-sci-fi igara, magije i čarobnjaštva neočekivano su povezani s birokratskim i tehničkim jezicima obavještajnih agencija velikih nacionalnih država.

Slike uzete iz igre karata Magic-The Gathering i Shadowfist likovi korišteni su za slajdove koji opisuju QUANTUM, NSA-ov program koji napada i “spama” internetski promet. U sklopu galerije čudnih i neočekivanih likova tu su Terminator i Skynet, predstavljeni kroz prezentaciju za TREASURE MAP – tajni program za mapiranje internet prometa. Popularni meme smiješnih mačaka korišteni su za prikazivanje QUANTUM SQUIRREL programa, dok su prikazi čarobnjaka korišteni kao simboli za program MYSTIC, snažnog uređaja za prisluškivanje ljudi i njihovog razgovora.

Svi ovi likovi, njihove figure, makete, slike i prizori postavljeni u server vitrine izložene u staroj biblioteci snažno rezoniraju s tipično venecijanskim kićenim renesansnim interijerom i unutrašnjošću građevine. Stare karte, globusi kozmografa Vincenza Marie Coronellija, slike Tiziana, Tintoretta, Veronesea te alegorijski prikazi Dennyjeve istrage sugestivno i veoma zavodljivo progovaraju o stanju ikonografije geopolitičke moći svijeta, jasno uokvirenog i postavljenog unutar naoko zastarjele i davno prošle prostorne estetike.

Na drugom kraju, uz obalu pješčane lagune Venezije, u prostranom terminalu zračne luke Marco Polo-Venezia, nalazi se drugi dio projekta “Secret Power”. U prostoru ulaznog, strogo kontroliranog i nadziranog hala, opremljenog high-tech sigurnosnim sustavima, nadzornim kamerama, kabinama za policijsku kontrolu i rentgenski pregled prtljage, Simon Denny uvlači i postavlja velike samoljepive printeve bogato uređenog interijera knjižnice Marciane.

Na keramičkom i linoleum podu, preko karton-gips zidova, uz aluminijske obloge i staklene vitrine aerodromskog terminala Simon lijepi uvećane prizore i motive oslikanog kasetiranog stropa, drvenih zidnih obloga, skulptura i zastora biblioteke. Dolazni salon, ulazni prostor strogo kontrolirane i separirane granice između Schengen i ne-Schengenskog prostora, postaju mjesta za manipulaciju osjećajima prolaženja i kontrole kretanja. Instalacija uključuje i plakete koje reproduciraju primjere ranih karata iz zbirke knjižnice Marciane, koji posjetiteljima, putnicima i turistima potencijalno stvaraju zabludu da se radi reklami za ono što je trenutno na programu u gradu koji ih dobronamjerno ugošćuje.

Mjesta, lokacija, građevine, njihova poruka, vrijeme građenja i sadržaji prikazuju različita vremena, drugačija shvaćanja prostora, mogućnosti kontrole i komunikacije unutar društava različitih epoha. Kontradiktornost i složenost renesanse u spoju sa pop-sci-fi, post-internet estetikom, Terminatorovim glavama, orlovima koji nose globuse, maketama i 3d printevima uređaja za nadzor ljudi stapaju se u novi interijer, novu arhitekturu informacije.

Printevi na podovima i zidovima generično očekivanog i svugdje predvidivo istog “Non Places” ambijenta aerodroma transponiraju prostor u novu dimenziju, arhitekturu neočekivanog značenja. Sadržaj, namjena i uloga nadziranih holova putem okrenutih slika, izvrnutih pogleda, preko ciljeno distorziranih i dekonstruiranih arhitektonskih elemenata, donose novi odnos, drugačiji dijalog zatečenih i novih elemenata. Generični, ordinarni elementi, vatrogasni aparati, signalizacija, kamere, ekrani, namještaj, stropovi, rasvjeta i ventilacija, u spoju sa slikama knjižnice, otvaraju priliku za novi projekt. Projekt koji jasno ukazuje na metodu bavljenja arhitekturom gdje se generičnost i predgotovljenost elemenata arhitekture koristie za slaganje i projektiranje novog odnosa, stvarajući tako nove konsenzuse i drugačiji poredak elemenata arhitekture.